Quote:

---

tip je jedan od najsimpatičnijih, najduhovitijih i najpametnijih ljudi koje znam, no nažalost, knjige mu nisu takve. Dosadno je pridjev koji ih najbolje opisuje, mada zna imat duhovite momente

---

Veliko je pitanje je li Tribuson trebao tebi predavati kreativno pisanje ili je pak trebalo biti obratno, no nije moje da se petljam, nego da kažem koju o temi. Evo stoga odmah i prve ontopične rečenice :-)

Vrijedno sam pročitao sve Tribusonove krimiće o Nikoli Baniću, najprije policajcu, a potom i privatnom detektivu koji je u najkraćem balkanski klon Marlowea.

Potpuna sličnost ne bi bila nikakav problem – golema većina privatnih detektiva u krimićima ili je klon Marlowea ili je nasmrt dosadna – no gotovo je svaka nova epizoda s Banićem bila znatno lošija od prethodne, a svaka je bila samo recikliranje uvijek iste fabule, likova, situacija i dijaloga.

Posljednje objavljene (1998. g) Bijesne lisice nemaju samo katastrofalne dijaloge i priču predvidljivu poput jučerašnjih vijesti, već su na mnogo mjesta jeftin antihercegovački pamflet i žalostan primjer degutantnog uvlačenja ciljanoj publici.

Ne znam jesam li se više čudio piscu koji je imao hrabrosti potpisati takvu strahotu ili prezirao kritičare koji su potpisivali jaranski pozitivne kritike očajnom romanu nakrcanom golim šovinizmom.

Petnaestak godina ranije situacije je bila znatno drugačija. Zavirivanje, prvi Tribusonov roman o Baniću kritičari nisu ni primijetili, iako je (uz Ovce od gipsa J. Pavičića) riječ o najboljem domaćem krimiću svih vremena, istina, u vrlo kukavnoj konkurenciji.

Made in USA također iz osamdesetih gdje nema Banića, treba staviti na drugo mjesto ove liste i priznati kao dokaz da priča o Tribusonovoj duhovitosti nije puka urbana legenda.

Štoviše, Nikola Politeo glavni lik iz Made in USA, iako potpuni klišej, daleko je najkompletniji Tribusonov lik i mogao je bolje od Banića biti iskorišten u seriji krimića.

Ruski rulet iz 1982. godine rijetko se spominje, iako je riječ o sasvim dobrom, 500 stranica teškom romanu koji sam doduše, čitao prije petnaestak godina .

Je li ga tko čitao? Mislim, osim mene :-) Radnja je smještena u Zagreb prije Drugog svjetskog rata, kamo se iz emigracije vraća vrlo bogati i dosadnom mučeni Emauel Mohr, željan napraviti što više skandala u učmaloj malograđanskoj provinciji..

Ruski rulet započet Dylanovim stihom Every day of the year's like playin' Russian roulette, nazvan je u podnaslovu Bulevarski roman – ne znam što to točno znači, ali ovaj je sasvim zgodan, nepretenciozan i povremeno vrlo duhovit amalgam krimića, satire, politke, seksa i mnogo čega drugog što se rijetko nalazi u Tribusonovim novim djelima.

Usput, tri puta sam ga pokušavao vratiti u Gradsku knjižnicu i sva tri puta naletio na vrata zatvorena zbog renoviranja. Onda sam počeo čekati da me pozovu na vraćanje, ali do danas to nisu uradili :-)

Tribuson je dakle pisac koji se brzo istrošio, barem kad je riječ o krimićima. Ne znam što je tome razlog, ali prilično sam siguran da više neće doseći svoj zlatni spisateljski period iz sredine osamdesetih.

Već sam spominjala Nothombicu na ovom forumu; otkrila sam je otprilike u isto vrijeme kad i Murakamija, pa nisam toliko zajunila po hvalospjevima njojzi jer mi se Džapanezer više dopao. No, vidim sada u ovoj nekoj kulturnjačkoj emisiji da preporučuju Kozmetiku neprijatelja, odličan roman napisan gotovo potpuno u formi dijaloga, gdje se neki tip na aerodromu kao iz čiste dosade ispovijeda svome suputniku, nevoljkom za slušanje slučajnonamjerničkih laprdanja. Međutim, ovaj je slučajni namjernik drukčiji od svih ostalih...naime, on je ubojica i silovatelj, a njegov će sugovornik to saznati htio-ne htio. Jako zgodan roman koji sam pročitala prije neko vrijeme, ali nisam ništa pisala o njemu ovdje, tko zna zašto. Pročitajte, možete čak i kupit - baš gledam na Superknjižari da košta samo pedeset kuna...